Biti čovjek ili ne?
Često se prethodnih mjeseci upitam da li vrijedi biti dobar prema ljudima, jer kao neko nepisano pravilo važi da što si ti bolji prema njima, oni su gori prema tebi.
U mnogim situacijama se trudim da budem dobar prema ljudima, ali onda se malo okrenem oko sebe i vidim da situacija, baš i nije sjajna. Ljudi veoma lako zaboravljaju kad nešto dobro uradiš (ne svi da se razumijemo, ali nažalost mali je broj takvih) i ako napraviš jednu lošu stvar odmah ti to nabijaju na nos "kako si loš čovjek" "sad vidim ko si i šta si" i sl. Nekako smo izgubili osjećaj za druge, važni smo samo sebi i nikom više. Danas je takvo vrijeme da će te ljudi poštovati ako si ,da prostite, "govno prema njima", možda te neće voljeti, ali ćete poštovati. Nekad razmišljam da počnem tako da se ponašam, ali jednostavno ne ide, nešto mi neda. Gledajući generaciju mojih roditelja vidim da su se više poštovali oni koji su bili dobri, koji su bili gospoda, pametni, zanimljivi, danas je sve drugačije, druge vrijednosti (ako se to može zvati vrijednostima) se cijene.
Zanima me vaše mišljenje o svemu ovome, kako to promjeniti, kako vratiti prave vrijednosti i kako vratiti ono vrijeme kada su se ljudi više družili?
Potpuno si u pravu, samo što ja, iako želim da budem optimista, ne vidim rešenje problema. Sama sam mnogo puta propatila jer sam bila isuviše dobra prema ljudima (koji to, kasnije sam shvatila, nisu zaslužili), a kada sam rešila da budem go**o prema njima, poštovali su me samo tako. Iskreno, bude mi žao što prema nekom moram da budem s vremena na vreme loša, da bi taj neko bio dobar prema meni, ali izgleda da nema druge. Ako nađeš čarobni recept, javi i meni, ja rešenje nemam, samo vidim da je svaka reč tvog članka tačna, pa sam zato morala da ostavim komentar. Pozdrav!
Autor Lola — 23 Jan 2014, 10:04
OK, javim ti :) . Isto sam optimista, ali teško da se išta može promjeniti.
Autor djovicic — 23 Jan 2014, 18:53