Sportski dnevnik

Teško je nama ugoditi

Generalna — Autor djovicic @ 23:16

"Pučina je stoka jedna grdna - dobre duše, kad joj rebra puču."

Petar II Petrović Njegoš

Proteklih dana imali smo priliku da vidimo kako je nama Srbima ne moguće ugoditi. Da neko dođe i kaže nam da izaberemo šta da za nas uradi, on obavi svoju dužnost, nama opet nešto ne bi valjalo iako smo mi birali tako da bude.

Prvo uzmimo današnje spašavanje ljudi iz snijega, gdje je učestvovao i prvi potpredsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Na društvenim mrežama je krenulo ismijavanje tog poteza (da odmah razjasnim, politika me ne zanima, nikoga od njih ne podržavam), svi su počeli govoriti kako je to jeftino skupljanje glasova za predstojeće izbore. To vjerovatno i jeste, ali iskreno po meni je bolje i ovakvo skupljanje glasova, gdje se pomaže ugroženima, nego držanje mitinga gdje će neka muzička zvijezda zabavljati masu i uzeti sebi pare.  Mada i tad bi vjerovatno mnogi govorili da bi bolje bilo da pomaže ugroženima.

Drugo je odustajanje Novaka Đokovića od Dejvis kup meča protiv Švajcarske i njegovo učešće u današnjoj akciji. Kao prvo taj isti Novak Đoković je milion puta dokazao koliko je veliki patriota,  na mnogim ceremonijama kada je primao pehar ili je u govor spomenuo Srbiju ili je nosio neko obilježje Srbije. Ono što je još važnije je to da svake godine njegova fondacija organizuje humanitarne večere širom svijeta, gdje dolaze najpoznatije svjetske zvijezde i sav prikupljen novac ide za djecu u Srbiju. I pored toga uvijek imamo besposlene hejtere koji sjede za svojim kompjuterima i pljuju po njemu, kako ne plaća porez Srbiji, već Monaku, kako neće da igra za Srbiju i sl. Kao što sam već spomenuo Nole je mnogo puta pomogao ljudima u Srbiji, Dejvis kup reprezentaciju je 2010. godine odveo do trona, a prošle godine nije mogao sam protiv Čeha u finalu. Igrao je za reprezentaciju kada mnogi vodeći svjetski teniseri nisu i opet nam nešto ne odgovara kod njega. Vjerovatno veći smeta njegov uspjeh, pošto kod nas ljudi ne opraštaju tuđi uspjeh, a pogotovu njegove zarađene milione. E pa gospodo, budite i vi prvi u svijetu u bilo čemu i vi ćete zaraditi milione. Njemu niko nije pokloni ni Vimbldon, ni četiri puta Australijan open, ni prvo mjesto na ATP listi, sve je to stekao svojim odricanjima, željom, naporom, a ta ista Srbija nije njemu ništa pomogla na tom putu, pa ipak on pomaže da život u Srbiji bude bolji. I on se danas aktivirao da pomogne ljudima u nevolji, šta ste vi uradili povodom toga, sem što ste ismijavali to. Najlakše je pljuvati po drugima, a pogledajmo malo sebe, sjedimo po čitav dan i samo pljujemo druge i kukamo kako nam ne ide u životu. Pa potrudite se malo, ništa neće pasti sa neba, to morate zaslužiti. 

Uzeo sam ove dvije situacije, jer su aktuelne, a ima još mnogo takvi primjera gdje jednostavno nije moguće ugoditi svima i gdje se uspjeh ne oprašta. 



Biti čovjek ili ne?

Generalna — Autor djovicic @ 23:58

Često se prethodnih mjeseci upitam da li vrijedi biti dobar prema ljudima, jer kao neko nepisano pravilo važi da što si ti bolji prema njima, oni su gori prema tebi. 

U mnogim situacijama se trudim da budem dobar prema ljudima, ali onda se malo okrenem oko sebe i vidim da situacija, baš i nije sjajna. Ljudi veoma lako zaboravljaju kad nešto dobro uradiš (ne svi da se razumijemo, ali nažalost mali je broj takvih) i ako napraviš jednu lošu stvar odmah ti to nabijaju na nos "kako si loš čovjek" "sad vidim ko si i šta si" i sl. Nekako smo izgubili osjećaj za druge, važni smo samo sebi i nikom više. Danas je takvo vrijeme da će te ljudi poštovati ako si ,da prostite,  "govno prema njima", možda te neće voljeti, ali ćete poštovati. Nekad razmišljam da počnem tako da se ponašam, ali jednostavno ne ide, nešto mi neda. Gledajući generaciju mojih roditelja vidim da su se više poštovali oni koji su bili dobri, koji su bili gospoda, pametni, zanimljivi, danas je sve drugačije, druge vrijednosti (ako se to može zvati vrijednostima) se cijene. 

Zanima me vaše mišljenje o svemu ovome, kako to promjeniti, kako vratiti prave vrijednosti i kako vratiti ono vrijeme kada su se ljudi više družili? 


Fudbal i "tamo neki sportovi"

Generalna — Autor djovicic @ 17:21

 

Prije nekoliko dana sam imao raspravu sa jednim kolegom o značaju srebrne medalje rukometašica Srbije na Svjetskom prvenstvu u odnosu na plasman fudbaler na planetarnu smotru.

Priznajem da mi je fudbal omiljeni sport, kao i milionima drugih ljudi, jer je on kako mnogi kažu "najvažnija sporedna stvar na svijetu". Ipak problem na ovim prostorima je što se uspjesi ostalih sportista umanjuju, upravo zbog fudbala. Nažalost fudbal nam baš i ne ide "od ruke", tačnije noge, pa se skoro kao državni praznik slavi odlazak reprezentacije na veliko takmičenje, dok se za vaterpoliste, odbojkaše, rukometaše neuspjehom smatra ako ne donesu medalju sa tih takmičenja (košarka nisam spominjao, jer je ona posebna kategorija, jedini od najpopularnijh svjetskih sportova u kom smo uspješni).

Za fudbal se kaže da ga svi igraju i da je zato teže napraviti dobar rezultat, a da li mislite da je lako biti među TOP 5 u svakom od ostalih sportova - nije. Svi oni treniraju isto, pa čak i više od fudbalera, svi oni su više priznatiji u svijetu, nego kod nas. Jedini koji je poremetio slavu fudbalera je Novak Đoković i on je dokaz da ne morate biti fudbaler da bi bili planetarna zvijezda.

Da ne bude da samo "pljujem" po fudbalerima, i njima je teško zbog ogromnih očekivanja javnosti pred svaki meč, jer u Srbiji postoji "sedam miliona trenera". Ipak rezultati nisu na njihovoj strani. Treba neke stvari mjenjati, dati više medijske pažnje ostalim sportovima i malo "spustiti teret" sa fudbalera, pa će možda i oni napraviti odličan rezultat.

Naravno tu je veoma važna i uloga novca koja se ulaže u fudbalere, ipak treba shvatiti da polovina planetarnog stanovništva prati fudbal. Tu krivicu imaju i mediji sa ogromnim potenciranjem fudbalera, dok se od strelcima (osvojili su dvije od četiri medalje na Olimpijskim igrama), atletičarima (dvije medalje na SP), plivačima (nebrojeno medalja sa raznih takmičenja) priča samo u toku takmičenja, a  vodeni, borilački i zimski sportovi se spomenu samo kada osvoje neko odličje. 

Na kraju, mislim da prije svega trebamo poštovati jednako sve sportske uspjehe, jer do njih nije lako doći i bilo bi fenomenalno kada bi i u drugim sferama života bili u TOP 10 na svijetu.

A fudbal je poput religije, van ostalih sportova, samo što treba racionalnije vjerovati u te "bogove lopte"... 

 


Čestitamo

Generalna — Autor djovicic @ 19:06
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Powered by blog.rs